Jadranski institut utemeljen je 28. svibnja 1945. godine sa zadatkom da znanstveno proučava pitanja jadranskog primorja s geografskog, historijskog, etnografskog te prometnog, ekonomskog i urbanističkog stajališta. Njegove početne aktivnosti bile su prvenstveno usmjerene na pitanja razgraničenja bivše SFRJ s Italijom na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. godine. Uz veliki broj stručnih studija i opsežnu dokumentaciju, rezultati toga rada ogledaju se i u brojnim institutskim publikacijama toga vremena.

Krajem 1948. godine Jadranski institut postaje znanstveno-istraživačka jedinica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a njegovo sjedište preseljeno je iz Rijeke (Sušak) u Zagreb. Uz prijašnje zadaće, Institutu je tada povjereno da obrađuje i pitanja iz područja pomorskog prava, ekonomike pomorstva, ribarstvenog prava i ekonomike ribarstva.

Nakon što je okupio brojne znanstvene djelatnike i stručnjake, Institut je započeo rad na stvaranju pomorskog zakonodavstva. Njegovi suradnici sudjelovali su u donošenju Zakona o ugovorima o iskorištavanju pomorskih brodova iz 1959. godine, Zakona o upisu pomorskih brodova i čamaca iz 1965. godine te triju zakonskih tekstova usvojenih 1966. godine – Zakona o spašavanju na moru i unutrašnjim plovnim putovima, Zakona o vađenju potonulih stvari i Zakona o naknadi štete zbog sudara brodova.

Od samog početka djelovanja, Jadranski institut imao je vrlo bogatu izdavačku djelatnost. Uz niz zapaženih djela iz područja jadranske problematike te nekoliko monografija na francuskom i hrvatskom jeziku, 1958. godine pokrenuta je i tromjesečna periodična publikacija – Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja u cilju znanstvene i praktične obrade problema pomorskog prava i pravila pomorske kupoprodaje.

Tijekom sljedeća dva desetljeća objavljena su u serijama ili izvan njih brojna vrijedna djela, među kojima četiri knjige u seriji Jadranske monografije te sedam knjiga u seriji Prinosi proučavanju ekonomike ribarstva i ribarstvenog prava. Od 1968. godine najveći dio aktivnosti u Institutu usmjeren je na pripreme za donošenje opsežnog Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, koje će potrajati kroz sljedećih devet godina.

Suradnici Instituta sudjelovali su u radovima na međunarodnoj unifikaciji pomorskog prava i kodifikaciji prava mora, posebice putem izrade pripremnih tekstova za članove naših delegacija na međunarodnim konferencijama. Pridonijeli su izradi mnogobrojnih međunarodnih pravnih instrumenata, među kojima su konvencije - o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova iz 1952., o građanskoj i kaznenoj nadležnosti kod sudara brodova iz 1952., o ograničenju odgovornosti vlasnika morskih brodova iz 1957., četiri Ženevske konvencije o pravu mora iz 1958., o odgovornosti poduzetnika nuklearnih brodova iz 1962., o intervenciji na otvorenome moru u slučaju onečišćenja naftom iz 1969., o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz 1974., o međunarodnome multimodalnom prijevozu robe iz 1980., o pravu mora iz 1982. i o uvjetima za upis brodova iz 1986.

U skladu s promjenom težišta znanstvenog istraživanja, Institut je 1974. godine dobio naziv Zavod za pomorsko pravo, historiju i ekonomiku pomorstva, a pod nazivom Jadranski zavod djeluje od 28. veljače 1992. godine i usmjeren je na znanstveno proučavanje pomorskog i transportnog prava te međunarodnog prava mora.

Tijekom proteklih desetljeća njegovi su članovi sudjelovali u radu više međunarodnih organizacija i tijela, poglavito Međunarodne pomorske organizacije (IMO), Konferencije UN-a o pravu međunarodne trgovine (UNCITRAL), Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD) i Međunarodnog pomorskog odbora (CMI). Velik doprinos dali su u pripremi Pomorske enciklopedije, Pravne enciklopedije i Pomorskog leksikona, a u Zavodu se radilo i na prijevodu Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi na engleski jezik.

Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske u Jadranskom zavodu razmatralo se pristupanje međunarodnim instrumentima u području pomorstva, transporta i prava mora. Djelatnici Zavoda sudjelovali su u izradi nacrta Pomorskog zakonika Republike Hrvatske iz 1994., njegove novele iz 2004. godine kao i svih njegovih kasnijih izmjena i dopuna. Uz pitanja unifikacije međunarodnog pomorskog prava i međunarodnopravne zaštite mora od onečišćenja, u središtu pozornosti njegovih djelatnika posljednjih godina je implementacija pomorskog prava Europske unije i problematika razgraničenja između država čije obale leže sučelice ili međusobno graniče.

Iz sedam desetljeća kontinuiranog plodnog rada Jadranskog zavoda, treba posebno izdvojiti pedeset i sedam godina neprekinutog izlaženja njegovog znanstvenog časopisa. Od 1992. godine časopis izlazi pod nazivom Poredbeno pomorsko pravo = Comparative Maritime Law i jedini je znanstveni časopis u Republici Hrvatskoj namijenjen isključivo pitanjima pomorskog prava i prava mora.

Dosadašnjem djelovanju Zavoda nezaobilazan doprinos dali su istaknuti pojedinci – enciklopedist akademik Vladislav Brajković, akademik Juraj Andrassy, akademik Natko Katičić, akademik Vladimir Ibler, akademik Dragovan Šepić, prof. dr. sc. Branko Jakaša, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dr. sc. Branko Kojić, znanstveni savjetnik, dr. sc. Emilio Pallua, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te prof. emeritus Vladimir-Đuro Degan, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uz znanstvena usmjerenja, oni su svojom požrtvovnošću i entuzijazmom znatno pridonijeli bogatoj znanstvenoj i izdavačkoj djelatnosti kao i ugledu Jadranskog zavoda.

 

Prethodni voditelji  (abecednim redoslijedom):

• akademik Vladislav Brajković
• professor emeritus Vladimir-Đuro Degan
• prof. dr. sc. Branko Jakaša
• dr. sc. Branko Kojić